Alkoholizam u porodici - kako se izboriti?

AlkoholizamAlkoholičar = beskućnik?

Hajde da, za početak, razbijemo jedan stereotip. Naime, i nakon višedecenijskog naučnog bavljenja temom alkoholizma među laicima je rašireno mišljenje o alkoholičarima kao beskućnicima. Međutim, još pedesetih godina XX veka je utvrđeno da većina alkoholičara ima porodicu, da su zaposleni, imaju prijatelje i da dolaze i iz viših slojeva društava. Neki od njih su čak i vrlo uspešni na profesionalnom planu i cenjeni u oblasti kojom se bave. Uz to, zapaženo je da mentalno oboleli pacijenti često imaju člana porodice koji pati od alkoholizma. Klinički psiholozi i psihijatri smatraju da alkoholizam najteže posledice ostavlja na porodicu alkoholičara. Zbog toga je bitno da budemo svesni da alkoholizam nije samo bolest pojedinca, već da postoji u porodici, oblikuje odnose među njenim članovima i stoga se mora lečiti u okviru porodice!

Zašto je alkoholizam problem porodice?

Da bi ovo bilo jasnije, počećemo od početka, od samog uzroka nastajanja problema u porodici alkoholičara. Prva oblast funkcionisanja porodice koja biva pogođena alkoholizmom jeste komunikacija među supružnicima. Naime, kada osoba primeti da se njen bračni partner često opija, počinje da ga optužuje i kontroliše. Zbog stalnih kritika, supružnik koji pije počinje da izbegava razgovore na tu temu, laže, skreće razgovor na drugu temu, pravi se da ne razume šta ga sagovornik pita ili se trudi da što pre dovede do svađe gde bi, opet, mogao da promeni temu. To utiče na emocionalne i seksualne odnose među supružnicima, koji postaju nestabilni, a krajnji ishod je potpuni prekid seksualnih odnosa i/ili bračno neverstvo koje uključuje i ljubomoru.

Alkoholizam u porodiciDalje, ovo dovodi do zamene porodičnih uloga. Na primer, ako otac pije, starije dete može preuzeti njegovu ulogu kada je potrebno pomoći majci u kupovini, dovesti mlađeg brata ili sestru iz vrtića ili otići na roditeljski sastanak, jer je mama na poslu. Alkoholizam dovodi i do finansijskih problema, pa se može desiti da postane neophodno da se starije dete zaposli, kako bi materijalno potpomoglo ostale članove.

Još neki problemi mogu biti i tzv. alkoholičarsko društvo koje alkoholičar dovodi u kuću da zajedno piju, što drugim članovima smeta, zatim menjanje odnosa sa prijateljima, rodbinom koja ovakvo stanje osuđuje, komšijama kojima se smučilo da slušaju svakodnevne svađe, kao i nasilje u porodici (znamo da alkoholisano stanje kod nekih ljudi izaziva agresivno ponašanje).

 

Zašto u lečenju alkoholizma moraju da učestvuju svi članovi porodice?

Iz prethodno navedenog vidimo, dakle, da alkoholizam menja odnose među svim članovima porodice i vremenom dovodi do nekih ustaljenih obrazaca njihovog ponašanja i uloga, koji dalje održavaju takvo poremećeno stanje. Kada se, u skladu s tim, pacijent koji je uspešno završio terapijski tretman alkoholizma i izlečio se, vrati u nepromenjeno porodično okruženje, on ponovo počinje da pije. Kako bi se čitalac uverio u tačnost ove tvrdnje, navešćemo još jedan primer. Zamislite da se muž vrati umoran i iznerviran s posla jer ga je, recimo, šef iznervirao i da zatiče ženu kako drema na fotelji, dok je u kući nered. Počinje da viče na nju optužujući je da je opet pila, iako nije, ona se pravda i objašnjava da je bila umorna i da zato nije pospremila kuću, ali on joj ne veruje i na kraju ljutito izlazi iz kuće. Velika je šansa da će bivšu alkoholičarku ovakav neprijatan događaj podstaći da opet malo popije kako bi se smirila. Drugim rečima, porodica u kojoj su i dalje poremećeni odnosi može opstati jedino uz alkohol. Zbog toga je važno člana porodice koji se leči ili je lečen od alkoholizma podržati, imati poverenja u njega i pokazati mu da je i dalje potreban porodici, kako on ne bi osetio da njegov trud da se odrekne alkohola nije urodio plodom i da ga njegovi najbliži i dalje okrivljuju i odbacuju.

Kako porodica može da se izleči?

Jedan od problema jeste što članovi porodice alkoholičara uglavnom misle da je problem nerešiv, jer posle njihovih višegodišnjih pokušaja, molbi, pretnji alkoholičaru da prestane da pije, ali i njegovih brojnih obećanja da će prestati, on i dalje pije, a ako i prestane, na kraju počne ponovo. Na kraju se postavlja pitanje: da li je izlečenje uopšte moguće, nakon svega? Odgovor je: DA!

Izlečenje jeste moguće, ali uz mnogo truda, strpljenja i požrtvovanosti. Kada alkoholičar krene na terapiju, moraju i drugi članovi da se uključe u proces izlečenja, kako bi obolelom članu pružili podršku, pokazali mu da im je bitan, ali i kako bi se detaljnije edukovali o ovom problemu i naučili kako da se nose s njim.

Potrebno je početi ispočetka: prilagoditi se novonastaloj situaciji u kojoj oboleli član više ne pije, naučiti nove oblike ponašanja i preuzeti nove, zdravije porodične uloge. Potrebno je ohrabriti alkoholičara u fazi odvikavanja da se suoči sa svojom prošlošću, da prihvati realnost i da započne nov način života. Treba naučiti i kako da se adekvatno reaguje ako osoba ponovo posegne za alkoholom i voditi računa o redovnim kontrolama. I, što je najvažnije, ne odustajati! Ako u međuvremenu dođe do problema, lečenom alkoholičaru treba pomoći da prevaziđe krizu, bez optuživanja i podsećanja na prošlost. Svako u porodici treba da radi na tome da promeni sebe, jer porodicu čine upravo njeni članovi i od svakog od njih zavisi kako će porodična zajednica funkcionisati.


Katarina Milivojević, studentkinja psihologije