Ivan Veljković
Psiholog, Psihoterapeut u edukaciji Konstruktivističke terapije
Danas se na psihoterapiju i savetovanje sve više gleda kao na jedan vid obrazovnog rada.Ja volim da ga posmatram kao jedno zajedničko, naučno istraživanje.
U radu zauzimam nedirektivan, a aktivan stav, sa ciljem da se što bolje uputim u klijentov značenjski svet. To čudno zvuči, ali u toj situaciji klijent se smatra ekspertom, a terapeut nekim ko pažljivo sluša i prati. I ne samo to, nego i - uči od klijenta. Na taj način može da ponudi neke svoje uvide, pretpostavke i pitanja, koja se čine važnim. Na klijentu je da odluči koliko su ova pitanja korisna ili ne. One su hipoteze, koje valja proveriti. A ima li bolje provere od eksperimenta?
Psihologija ličnih konstrukata nosi u sebi jednu oslobađajuću poruku - da čovek nije rob svoje autobiografije. Dolaskom na terapiju pojedinac čini jedan veliki i smeo korak ka promeni i boljitku. Uloga savetnika je da olakša ,,osvetljavanje'' mogućih puteva promene i davanje podrške u savladavanju prepreka. Psihoterapija nije prost ,,remont'' onoga što u klijentu ,,ne valja''. Ona je poziv na razgovor. Razgovor koji podrazumeva stalno pregovaranje o ličnim značenjima kojima osoba ,,kroji'' svoj svet, često pun dilema, nejasnoća, anksioznosti. Akcenat se stavlja na načine na koje se osoba nosi sa teškoćama, kako stiče iskustvo, kako uči, šta očekuje i kako sebe vidi u budućnosti.
Konstruktivistička terapija vam možda neće toliko pomoći u otkrivanju vašeg ,,pravog ja''. Ona će otškrinuti prozor ka onome šta sve možete biti.
